40 GODINA OD IZGRADNJE II. KOLOSIJEKA PRUGE ŠAMAC – SARAJEVO

Brigadirski voz/vlak, Govor Filipa Vukovića u Zenici, 23/06/2018.

Drage brigadirke i brigadiri, dragi prijatelji,

Evo nas opet na našoj pruzi, naših ruku djelu, i našem ponosu. Od našeg poduhvata već je prošlo 40 godina. Nekih nema među nama, mnogi su umrli ili nestali u olujama i burama koje su, ovim krajevima prolazile.
Ovo je bio posljednji veliki podvig omladine cijele Jugoslavije i nešto što ostaje trajno zapisano u kolektivnom pamćenju svih. Okupljeni u 250 brigada s 25.000 brigadira, skoro 5.000 radnika iz 21 građevniskih firmi i preko 50.000 „vikendaša“ učinili smo da se dolinom Bosne opet čuje pjesma i povici brigadira. Ne treba zaboraviti da je više od polovine omladine bilo iz drugih dijelova zemlje i skoro 100 stranaca. Rezultat našeg rada impozantan je: u nešto manje od osam mjeseci  završeno je 87 km pruge, sa staničnim kolosijecima 102 km, probijena su 7 tunela ukupne dužine 3.200 metara, napravljena 34 mosta ukupne dužine 1.100 metara. Iskopani su miliuni kubika zemlje. Istreseno je ukupno 240.000 kubika tucanika, istovareno 10.000 vagona, postavljeno 158.000 pragova. Urađeno je preko 10.000 metara potpornih zidova s preko 100.000 kubika betona. Napravljeno je 266 novih propusta, 36 podvožnjaka, 2 nadvožnjaka. Postavljeno je 2.000 stubova nove kontaktne mreže i položeno preko 195 km novih kablova. Čak je na jednoj dionici, 1.200 metara dugoj, promijenjeno korito rijeke Bosne da se buduća pruga „ispravi“. Vlakovi su postizali brzinu od najmanje 100 km na sat. Sve to dobrovoljno i bez poginulih i sa samo jednom nesrećom, pred sam kraj Akcije, kada je odron materijala, tzv. „komin“  učinio svoje. Pruga je otklonula usko grlo u privrednom razvoju Republike i povećala propusnu moć u željezničkom prometu, dostignuvši evropske standarde u brzini, opremljenosti i sigurnosti pruge.
Uz ove brojke, a nije se samo radilo, jačalo je drugarstvo i povjerenje i učena međusobna tolerancija. Nekako smo kao ljudi postali tolerantniji i vedriji i željni stalnog dokazivanja. Da nam je netko rekao da idemo na Mjesec, išli bismo jer je bilo takvo vrijeme. Uz to su organizovane i brojne društvene aktivnosti: izdavani su bilteni, organizovane zidne novine, radio emisije, brigadirske večeri, koncerti, nastupi kulturno – umjetničkih društava, održani razni kursevi za vozače, foto-kursevi, tečajevi za radio amatere, zidarne i tesare i dr. Pruga je bilo mjesto na kojem je organizovano 6.500 sportskih susreta, uz nastup 1.436 sportaša iz 97 klubova. Na pruzi su bila sva važnija imena iz cijele bivše nam zemlje: Mate Parlov, Jadranka Stojaković, Josip Pejaković, KUD „Goce Delčev“ uz Skopja, glumci Mima Karadžić i Mladen Nelević. I mnogi drugi. Samo iz jednog naselja poslano je 45.000 razglednica i pisama ili je u kuhinji osigurano preko 3 milijuna obroka. I šta sve ne još. Više od vagona tucanika, postavljenih pragova i šina, ostalo je uvjerenje svih da se radi za svoju zemlju, za njene ljude, za buduće generacije.
Kada me danas pitaju bi li se još jednom organizovale radne akcije, obično kažem:  kad bi se pitalo bivše akcijaše i graditelje, bilo bi to isto. Nažalost, promijenilo se puno u biću mlade generacije i društva u cjelini. Ništa nije isto. Sad nemamo jednu državu, puno je mladih otišlo u svijet trbuhom za kruhom. Promijenjen je društveni sustav i pitanje je koliko bismo danas dopustili da još jednom budemo mladi.
Lijepo vas je opet sve vidjeti  i čuti za sve one koji, iz raznih razloga, nisu mogli doći. Uživajte stoga, još jedanput, u svom djelu jer ste uradili nešto korisno za zemlju i možete biti ponosni na učinjeno. Ostao je u svima nama onaj isti zanos, stvaralački nemir a protiv uskogrudnosti i isključivosti. To je i najvažnije.
Filip Vuković
P.S.
U prepisci putem Emaila Filip na moje pitanje da mi kaže više o upravljanju akcijom skromno odgovara:
“Štab je bio mali: Nihad Sehović, zamjenik za radilišta i Ilija Rozić, zamjenik za društvene aktivnosti te četiri komandanta naselja: Zdravko Sivrić komandant naselja Nemila, Pero Drljača komadant naselja Žepće, Adnan Kreso komadant naselja u Zavidovićima te Bogić Bogičević komadant naselja u Doboju koji se koncem druge smjene vratio u Sarajevo a zamijenio ga je Nedžib Osmanović.”
Te 1978. godine Filip je imao 25 godina.